Trazim nacin

Dobrodošli na moj blog

26.09.2017.

E baš hoću

Kako me nerviraju u posljednje vrijeme neke osobe sa kojima se družim. Gledali su na televiziji ili su slušali nekoga od članova raznih nevladinih udruženja kako se novac ne treba da daje ljudima koji prose. I kada ja hoću da dam neku jadnu,prebijenu marku babi što prosi na ulici, ako sam u društvu jednog od njih uvijek se moram pripremati na duge, glupe osude sa njihove strane. A, ako bih dao nekom djetetu koji pfening, pa to bi već priču odvelo na neki mnogo veći nivo. I onda mi se smuči i što sam dao šta tom djetetu, jer sebe bih poštedio raznih lupetanja, a nisam ništa posebno ni uradio za dijete. Ali ne mogu da vjerujem kako se narod uvijek primi na sve što čuje i vidi na televiziji. Jbt, hoću da dam neki pfening, zato što se ja osjećam bolje kada znam da sam dao nekome to malo para. Volim kada poklonim nekome nešto što mu je potrebno. Stalno se promoviše ta priča da pomaganjem drugima novčano, mi im stvaramo neku lažnu sigurnost koju oni zapravo nemaju i samim time odgađamo njihovo traganje za zaposlenjem. Pa kao da smo mi u nekoj razvijenoj zemlji gdje sve vrvi od poslova, a ne jadna,siromašna država, gdje masa naroda nema šta da jede. Kažu da su to ljudi koji iskorišćavaju tuđe emocije i time zarađuju. Ja samo mogu reći da mi je žao tih ljudi i njihovog života. Niko ne bi trebalo da živi tako bijedno kao što oni žive..

25.09.2017.

Bolan sam ti ja

Stvarno mi nikad neće biti jasno zašto se mora zakazivati na pregled kod doktora, ako si već bolestan. Kao da ja mogu znati da li ću se razboliti pa da se zakazujem na pregled. I dok oni mene zakažu, ja najteži dio bolesti provedem na poslu. Ali nikad mi prehlada nije ovako teško pala kao sada. Glava me boli i ne prestaje nikako. Najviše me boli kada se krećem uz i niz stepenice. Doktor je prijatan, nije onaj koji me je pregledao prošlog puta. Došao je neki novi. Fin je čovjek :)

24.09.2017.

Hvala Vam

Pa zar smo došli I do toga da se zahvaljujemo gradskoj upravi na osvjetljenju ulice?! Nakon što sam preležao jučerašnji dan, i preživio sinoćnju temperaturu od 38 stepeni, nisam ni mogao da zamislim šta će me dočekati na tv kao glavna vijest za dobro jutro. Naime, jedna ulica u našem gradu je dobila ulično osvjetljenje. Povodom tih sitnih čuda, koje se dešavaju, kao po navici, svako 4 godine, okupio je se veliki broj oduševljenih sugrađana. Među svim njima najviše je oduševljena jedna mlada žena koja je morala da da izjavu za medije u kojim se zahvaljuje našoj gradskoj upravi na projektu koji au realizovali. Jbt. Žena se zahvaljuje na sijalici tako ushićeno da mi prisjedne i ona supa što sam je onako pravo bolesnički srk'o. Mislim da ću trebati pored raznih lijekova za opravak od prehlade uvrstiti i apsitenciju od tv-a.

21.09.2017.

Ne mogu da ih nađem

Zašto volimo da slušamo vijesti koje samo govore o nekim lošim temama? Da li smo postali mazohisti koji ne žele ni za trenutak da pogledaju vedriju stranu ovog društva, ili smo toliko propali da vedrija strana nije ni na horzontu. Upalim tv i vidim tamo neke ljude koji nešto brbljaju o pozitivizmu, o nekim drugim shvatanjima kojima treba da se kolektivno okrenemo. Na youtube-u nađem snimak nekog mog vršnjaka kako pruža časove "life couching-a" po "vrlo prihvatljivim cijenama". Ništa mi nije jasno. Otkuda tolika popularnost dotičnog i da li je moguće da neko plaća stotine evra za ovakve gluposti. I opet sebe pitam, šta se dešava sa nama!? Zar je moguće da dolazi do ovakvog popularizma u šarlatanstvu. Da li nam treba neko da mu platimo da bi nam on rekao kako je nama dobro?! Gdje su nestali iskreni, pametni ljudi, koji širenjem znanja čine da se osjećamo dobro? Zašto nas njihove izjave ne čekaju na svakome uglu..Gledam i ne mogu da ih nađem...Stay +

20.09.2017.

Izbori

Ovdje je pravo na izbor tako potcjenjeno, da mi se ponekad čini da ga ni nemam. A, šta da odaberem kada je za mene već izabrano čim sam se rodio. Karte su podijeljene i izbor je načinjen. Nisam ih ja birao, one su izabrale mene. I šta ja sad tu mogu birati? I eto, sad kad sam već naslijedio određene različitosti , neko ko nikada sa mnom nije progovorio ni riječi već ima neki stav o meni. Ja ne mogu pobjeći iz svoje kože, ne mogu pobjeći od svog naroda, ne mogu pobjeći ni od vjere koja mi je data.Sve i da hoću, ne mogu. Mogu promjeniti sve što sam naslijedio, ali ne mogu postati ono što nisam.


<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
386

Powered by Blogger.ba